My favorite equipment

moj stap

 

I never asked about the brand of those two beauties that formed my favorite fishing equipment.

The red part is the stick and the silver one is mechanism. That is all I needed to know and that is all I needed to catch the pagar fish.

It weighted more than half of kilo. That’s enough for one-person lunch.

I was so proud because of the successful hunt  and also very happy to see that I was fishing with, not just beautifully designed but also high quality fishing equipment.

Happy moments. Fishing moments.

 

Panula

Panula

Danas smo panulavali. Lagano plovili i za sobom vukli mamac za gofa, palamidu ili neku sličnu ribu. Za razliku od mene koja ribanje upoznajem u nekim godinama, maleni Z. sa svojih tri i pol godine, već ima poprilično iskustvo. Njemu je kao i meni, ribanje zabava i gušt. Sunčan rujanski dan, mirno more i raspoloženi kapetan – pure pleasure.

Išli smo na ribe

Išli smo dić’ mreže sa dvadesetak metara dubine. Po lijepom vremenu i u sred’ ljeta – ovo je jedan od ljepših izleta na kojem sam bila. Veliko plavetnilo uokolo mijenja boju ovisno o dubini mora koje u arhipelagu paklinskih otoka  sa svega par plitkih, svijetlo -plavih metara, pada do preko četrdeset metara dubine. Brojke nam pokazuje elektronička sprava u kokpitu.  Siguran, stabilan brod i tenda koja štiti od hvarskog sunca, dovoljno vode i leda te neumoljiva buka motora,  sve odlični razlozi da šutiš, gledaš i guštaš.

Prva pošta i dizanje prvih par stotina metara zapetljane mreže iz dubine. Brzo to ide našem prijatelju, glasno komentira što vidi da se uhvatilo, veseli se ili razočarava sa svakim novim metrom izvučene mreže. A mi, ostali, zadržavamo dah, slušamo, gledamo. Kad je cijela mreža na krmi, prebiremo dobru ribu od one koju su več druga morska bića napola pojela ili je premala pa ju vraćamo u more. Paziš da se ne ubodeš na koju škarpinu – jer to boli. Paziš da ne pokidaš mrežu. Paziš, a žuriš. Treba što prije baciti mrežu natrag u more i što prije otploviti dalje, po drugu mrežu iz dubine. Vrijeme brzo prolazi, umor radi svoje, brod se ljulja  a uz sve to –  treba biti efektivan.

Plovimo od pošte do pošte, odvajamo dobre, velike ribe i pokoju hobotnicu od manje kvalitetnog ulova. Kašeta se nakon zadnjeg prebiranja poprilično napunila i svi smo zadovoljni. Pogotovo glede na to da žene na brodu navodno donose nesreću.

Hvala Roko.

Image

Škarpina, zapetljana u ribarsku mrežu:

ribanje 041

Roko diže mrežu iz dubina:

ribanje 099

Kašeta puna ulova i leda – da riba ostane svježa do kuhinje.

ribanje 141

Novi produkti

photo(19)photo(21)photo(20)

Na kratkom tečaju naučila sam osnove izrade knjiga. Tri različita načina vezanja knjiga za različite potrebe ili prigode. Izradu mekih ili tvrdih korica od raznih materijala, kombinaciju više stilova vezanja i izrade korica.
Izradili smo i kutiju, kaširali ju i složili se da je pri ovoj vrsti ručnog rada od presudne važnosti strpljenje i preciznost. Ako objektivno pogledam rezultat – malo šlampavo ali – napravljeno! A sad dalje, sezona 2013 samo izgleda daleko, treba pripremiti nove produkte.

Made in Hvar

Made in Hvar – arts and crafts shop at main square was designed by artist – Igor Andjelic  ( born 1961, Ljubljana, Slovenia). It was in 2004, when we started with  exhibiting his artworks in the gallery, untill this year, 2014. All details about his works are available by e-mail: minimal@siol.net or on http://www.minimal.hr web site.

 

Kaić

Kako bit u gradu sa paklinskim arhipelagom ispred sebe, bez broda, bar malog kaića s motorom? Teško ili nikako. Uz sve probleme koje brod u moru sa sobom nosi – dakle naći siguran vez – po mogućnosti u hvarskom mandraću, provjeravati “kako stoji” bar jednom na dan, izbacivati vodu tzv. šekanje ( od tal. seccare, osušiti) nakon kiše, itd, imati brod je ipak, uglavnom – gušt.
Preko zime, većina naših brodova je izvučena na žalo u Križnoj luci. Veliko žalo, koje predstavlja operativnu obalu na kojoj se brodovi uređuju i u čijoj se neposrednoj blizini nalazi benzinska pumpa, kao i cijela uvala, podređeno je brodovima a ne turizmu. Puna sidrišta i mogućnost pristupa autom do samog žala, idealna je za tu vrst potreba ali sve to ne znači da postoji neki red i neko tko je zaposlen da pomogne svim mogućim potrebama koje se, vezano uz brode, pojave. To znači da za izvući brod ili ga “bacit” u more, trebaš imat prijatelje. Ove godine, igrom slučaja su zagrepčanin Denis i dubrovčanin Srđan bili voljni pomoći i moj se kaić već tjedan dana sretno ljuljuška u mandraću i čeka priliku za plovidbu.