Post season

Zadnji dan devetog mjeseca a u Hvaru sezona – traje i traje. Pomalo ipak grad usporava ritam, recimo, taxi brodovi za Paklinske otoke ne voze više non-stop nego do 2 p.m a od 4 p.m. poćinju vraćati goste u Hvar.

Zakasnivši na zadnji brod za otoke “brodo stopirala” sam prijatelja – ribara Deana, da me preveze do prve stijene s koje se mogu bacit u more. Moram priznat da se dugo nisam vozila “po domaće” – među ribarskim mrežama, uz nadglasavanje brodskog motora dok komentiramo sezonu i planove za dugu zimu. Iskrcao me na Galešniku – otoćiću koji ima najmanje kupača jer nema niti jednu plažu ali zato i najčišće more u akvatoriju. Jake struje s kojima se tijelo bori dok pliva oko otoka – najbolja su masaža na kojoj sam bila a izlaz iz mora je stijena obrasla morskom travom, mekanom poput tepiha. Kao da ponovo otkrivam plivanje i otoke

Temperatura mora je 24 °C, u zraku je oko 30 °C , vrlo je vruče, puše lagani jugozapadnjak. Turisti koji sad dolaze u Hvar imaju potpuno pravo – sad je najljepši period.

A ovo je Deanov portret, slika Hvara izvan sezone, prijateljskog “malog mista” u kojemu se svi poznaju.

po domaće

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s